Kralj ili prosjak?
Imam osjećaj da u zadnjih mjesec, dva, ništa ne radim kako spada, puknulo me već po stoti put kada sam bio na natjecanju iz fizike, meni jednog od dražih predmeta, koji mi inače ide kao od šale, ali nekako u zadnje vrijeme kao da sam ga opako zapostavio, imao sam četiri na polugodištu, a na natjecanju sam prvi puta u životu imao jedan jedini bod i bio sam 37. od njih 39! Jednostvano zapanjujuče, užasno, nemam riječi kojima bi to mogao opisati, a k tome nemam nikakve isprike za to osim svoga nerada koji konstantno, polagano, ali ipak napreduje i sve više i više ne radim ništa... Soba mi izgleda kao da je u nju pala sva roba svijeta, prašina i uz sve to atomska bomba, kemiju koju moram odgovarat već odgađam jedno tri tjedna, fiziku i matematiku ne diram, školu zanemarujem u potpunosti, a to se uvijek obije o glavu. Faks da i ne spominjem, treba se upisati i čitam ja sada, da ako nemam dobre ocjene da se niti ne pokušavam upisati jer mi je šansa za medicinu, ako nemam barem više od 8 petica, a ostalo naravno četvorke, manja od 5%, a bar mi vjerojatnosti idu...Što u prevedenom znači PRIMI SE POSLA... To je bila škola, iako bi mnogi rekli da serem, jer ocjene mi nisu loše, ali ovakvim neradom će me sustići kad-tad, zato se treba prihvatiti posla. Isto tako treba početi vježbati za faks. Osobni plan je isto tako koma, soba nikakva, organizacija je totalno na nuli, i ispod nje, ako je to moguće. Nemam ispeglano ništa za obući, imam obleke za sto ljudi, a stalno hodam u istome jer sam lijen dići guzicu i opeglati nešto, još k tome da i ne dodam da sam kao bio bolestan sada par dana, i umjesto da nešto sredim ja se ne perem dva dana, još uz sav nerad i to! Kao da sam stogodišnjak koji se ne može pomaknuti sa fotelje... Uspio sam se i posvađati sa mamom, ne znam zašto, ne zna ni ona, dere se ona, derem se ja, sada čekamo tko će se kome ispričati, vjerojatno ja, jer se ona nikad u životu nije nikome ispričala... Ali ako se i ispričam to očito neće biti zato jer se ona derala na mene niti ja na nju, jer očito smo oboje ljuti radi potpuno drugih stvari, ja sam ljut zbog sebe, jer sam sebe uništavam i to sustavno svakim danom svojim neradom i ne znam zašto to radim, ali je tako...
Jedina svjetla točka je bilo moje veslanje, svaki trening sam bio prošli mjesec ili skoro svaki, ali u čemu je onda problem? Od jeseni sam spustio vrijeme na 6 km samo 2 sekunde u prosjeku, ma niti toliko, ne osjećam se ništa jače, ali znam u čemu je caka. U tome što ne radim ništa sa voljom, ako da sam bezvoljan...da li vam se ikad dogodi onaj osjećaj kao da je netko ukrao dušu koja je nekada pripadala vama? Prošle godine sam sjeo u čamac, za ergometar, na bench, bilo što i upro sam svom snagom, bolilo je, ali znao sam da je to prava stvar, davao sam sve od sebe i osjećao se sjajno, istina završio sam mjesec dana u krevetu, jer sam imao najjaču upalu pluća koja se može imati od preiscrpljenosti, ali sada kao da imam neku kočnicu, koja se uključi svaki put kada mislim da ću se previše iscrpiti i to osjećam svake sekunde na treningu, a kamoli na trci, trener viče na mene da držim brzinu koju mogu držati lagano, samo da uključim leđa i ruke kako spada, ali ne, ja počnem puštati...I tako svaki dan na treningu...čime dolazimo do zaključka da možeš ići na tisuću treninga mjesečno, ali da ti to neće pomoći ništa, ako ne radiš kako spada na treningu, a ja mogu nabrojati jedan, čak JEDAN trening u cijeloj zimi koji sam napravio kako spada i to je bila dvo i pol satna teretana nakon koje sam doslovno dopuzao doma i ostatak tjedna sam imao muscul fiber i osjećao sam se predivno...Povrh toga danas sam se izvagao i imam 87 kila, 4 manje nego prije tjedan dana...Nisam bio na treninzima...
No da, niti ne znam kako sam uspio proći na matematici i to još zakinut za dvadeset bodova, jer nju sam "učio" kakvih sat vremena...na lidranu sam muku mučio sa tri kitice teksta, skoro smo prošli čak i dobio sam kompliment da sam GLUMSTVEN?!? Kaj to znači, da znam glumiti, ali ne baš najbolje...
A moja cura, ne znam kako jadnica uspjeva biti samnom, zar ona to ne osjeća, zar je toliko u zabludi da sam ja odgovorno stvorenje, vjeruj mi nisam, nimalo, ja sam jebivjetar, kojem kada se sprdne onda nešto napravi, inače je lijen kao mazga...
Pouka ovoga je da se ništa ne može napraviti bez rada, ali ne bezvoljnoga, jer ako nešto radiš samo zato jer moraš nikada neće ispasti ni upola dobro kao kada to radiš sa svojim srcem(kao na primjer moje veslanje) i time dolazimo i do one uzreke sa olimpijskih igara...
Srce je najjači mišić...
I koristite ga koliko god možete i ne štedite ga...
There's a calm surrender to the rush of day
When the heat of the rolling world can be turned away
An enchanted moment, and it sees me through
It's enough for this restless warrior just to be with you
And can you feel the love tonight
It is where we are
It's enough for this wide-eyed wanderer
That we got this far
And can you feel the love tonight
How it's laid to rest
It's enough to make kings and vagabonds
Believe the very best
There's a time for everyone if they only learn
That the twisting kaleidoscope moves us all in turn
There's a rhyme and reason to the wild outdoors
When the heart of this star-crossed voyager beats in time with your
|